Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Dijabetes tipa 2 – prevencija i kontrola

U proteklim tekstovima u ovoj kolumni analizirana je tema globalne epidemije pretilosti. Na žalost ona nije jedina, razvijenim svijetom vlada i pandemija stanja pred-dijabetesa i bolesti dijabetesa tipa 2. Navedeni metabolički poremećaji idu ruku pod ruku, i vrlo često su direktno uzročno-posljedično povezani.Generalno, dijabetes melitus (DM) je skupina metaboličkih bolesti koje karakterizira povišeni šećer u krvi koji je posljedica nedostataka i problema u lučenju hormona inzulina, djelovanju inzulina ili oboje. Gotovo 90% bolesnika s dijagnosticiranim DM-om ima dijabetes tipa 2.

DM tipa 1 apsolutni je nedostatak inzulina – drugim riječima, tijelo ne može proizvoditi inzulin. To je zbog poremećaja rada gušterače, organa koji proizvodi inzulin. DM tipa 1 često se razumijeva kao autoimuni poremećaj, u kojem tijelo uništava vlastito tkivo (u ovom slučaju, stanice gušterače). Vrlo veliku ulogu u dobivanju ovog tipa dijabetesa ima genetski zapis pojedinca.

DM tipa 2 nastaje uslijed uznapredovale inzulinske rezistencije. U tom slučaju tijelo možda proizvodi inzulin, ali ga ne može pravilno koristiti. Te osobe obično imaju i višak tjelesne masti, oko 80% pacijenata s DM tipa 2 pretilo je na samom početku razvoja bolesti. Ovaj tip dijabetesa je gotovo isključivo posljedica loših dugotrajnih životnih navika vezanih uz prehranu i tjelesnu (ne)aktivnost.

Dijabetes melitus drastično povećava rizik od prerane smrti i invalidnosti. Sveukupno, rizik od rane smrti među osobama s DM-om otprilike je dvostruko veći u usporedbi sa rizikom bez dijagnosticiranog DM-a kod osoba slične dobi. Kad osoba ima visoku i nekontroliranu razinu šećera u krvi dulji vremenski period, taj status može rezultirati oštećenjem – disfunkcijom ili čak zatajenjem pojedinih organa. DM je povezan s mnogim ozbiljnim zdravstvenim stanjima.

  • Najmanje 65% ljudi s DM-om umire od nekog oblika krvožilnih bolesti (srčani udar, moždani udar, itd…)
  • DM je vodeći uzrok novih slučajeva sljepoće kod odraslih u dobi od 20 do 74 godine. Dijabetička retinopatija svake godine uzrokuje 12.000 do 24.000 novih slučajeva sljepoće
  • DM je vodeći uzrok zatajenja bubrega. 44% slučajeva zatajenja bubrega posljedica je DM-a. Tome pridonosi povišeni krvni tlak, koji se također javlja kod DM-a

Tip 2 DM-a rasprostranjen je globalno, posebice u razvijenim državama uslijed manjka tjelesne aktivnosti i neprilagođene prehrane za sedentarni način života. Srećom, gotovo se u potpunosti može spriječiti – velika većina slučajeva dijagnosticiranja dijabetesa tipa 2 mogla bi se prevenirati usvajanjem zdravog načina života.

Prehrambene modifikacije

Prehrambene preinake za osobe koje boluju od dijabetesa trebaju biti prilagođene ciljevima i ishodima liječenja klijenata/pacijenata. Iako će mnogi nutricionistički i medicinski profesionalci davati savjete poput uvođenja prehrane s „niskim udjelom ugljikohidrata“ ili „s manje masnoća“, ove su tvrdnje preopćenito postavljene i vrlo često znanstveno neutemeljene. Međutim, kako napominju znanstveni istraživači u časopisu Canadian Journal of Diabetes u nedavnom literaturnom pregledu, čini se da je za navedene pacijente intervencija u vidu smanjenja ukupnog unosa ugljikohidrata kroz prehranu učinkovitija strategija od smanjenja unosa prehrambenih masti.

Činjenica je da su u posljednje vrijeme iznimno popularni načini prehrane (naziv dijeta je vrlo pogrešan s više aspekata) s niskim udjelom ugljikohidrata (ketogena prehrana, LCHF, carnivore…) mogu rezultirati većim gubitkom težine i boljom kontrolom procesa glikemije, bez negativnog učinka na razine lipida u krvi. Međutim, za sad nema dovoljno znanstvenih istraživanja za procjenu dugoročnih rizika ili koristi takvih prehrambenih intervencija. Pacijenti s dijagnosticiranim dijabetesom tipa 2, koji značajno ograničavaju konzumaciju određenih skupina makronutrijenata ili si potpuno uskraćuju određenu hranu, trebaju se pridržavati unosa preporučenog sadržaja vlakana, antioksidansa, hranjivih sastojaka i folata. Takvo što je vrlo teško izvedivo ukoliko osoba isključi npr. povrće iz svoje prehrane – izrazito pogrešan pristup za rješavanje određenih zdravstvenih stanja.

Druga znanstvena studija u časopisu British Journal of Nutrition ističe da je tip konzumiranih ugljikohidrata također vrlo bitan faktor za prevenciju i kontrolu dijabetesa. Znanstvenici su otkrili da prehrana bogata rafiniranim šećerima i škrobom (poput lako dostupnih pekarskih proizvoda, zaslađenih pića, gotove brze hrane itd…) ima drugačiji, lošiji učinak na zdravlje i parametre bolesti od prehrane u kojoj ugljikohidrati potječu iz nutritivno bogatih namirnica poput povrća i cjelovitih žitarica. Navedene su namirnice bogate i fitonutrijentima te vlaknima. Štetni učinci prehrane bogate ugljikohidratima na parametre poput glukoze/inzulina/triglicerida/HDL u krvnoj plazmi javljaju se pojačano kod konzumiranja rafinirane ugljikohidratne hrane, dok se znatno smanjuju ako se prehrana temelji uglavnom na hrani bogatoj vlaknima.

Nedavno pregledno istraživanje Precision Nutrition institucije proučilo je studiju koja je uspoređivala učinke mediteranske prehrane na razne zdravstvene parametre i utvrdila da je mediteranska prehrana postigla najbolji rezultat na parametrima važnima za dijabetičare – kontrola šećera u krvi, smanjenje opsega struka kroz smanjenje masnih naslaga itd… Interes za mediteransku prehranu započeo je 60-ih godina prošlog stoljeća opažanjem da su bolesti srca i krvnih žila uzrokovala manje smrtnih slučajeva u mediteranskim zemljama, poput Grčke i Italije, u usporedbi sa SAD-om i sjevernom Europom. Naknadne znanstvene studije pokazale su da je mediteranska prehrana povezana sa smanjenjem čimbenika rizika za razvoj krvožilnih bolesti. Iako ne postoji jedinstvena definicija mediteranske prehrane, ona je generalno bogata povrćem, voćem, cjelovitim žitaricama, grahoricama, orašastim plodovima i sjemenkama te maslinovim uljem.

Dakle, iz do sada prodiskutiranog na temelju postojećih dokaza, čini se da bi ljudi koji žele prevenirati ili kontrolirati već dijagnosticirani dijabetes tipa 2 i inzulinsku rezistenciju trebali uzeti u obzir i količinu i tip konzumiranih ugljikohidrata. Također se čini da će sam proces mršavljenja, gubitka prvenstveno masnog tkiva, pomoći vratiti (ili barem značajno poboljšati) normalnu toleranciju organizma na konzumaciju ugljikohidrata i razinu šećera odnosno hormona inzulina u krvi nakon konzumacije.

Ono što je najvažnije, bilo koja metoda upravljanja tijekom bolesti dijabetesa tipa 2 mora postići određene ciljeve. Potrebno je održavanje približno normalne razine šećera u krvi (80-120 mg/dl na tašte) i manje od 7% HbA1c (vrijednosti parametra HbA1c ukazuju na prosječnu regulaciju procesa glikemije tijekom određenog razdoblja). Važni parametri su također i normalna razina lipida u serumu, zdrav krvni tlak te smanjenje tjelesnu težine i razine masnoće do zdravijih vrijednosti.

Tjelesna aktivnost

Vježbanje odnosno tjelesna aktivnost je kamen temeljac tretmana i poboljšanja kvalitete života pojedinca koji boluje od dijabetesa tipa 2. Poboljšava razinu šećera u krvi, osjetljivost na inzulin, smanjuje udio tjelesne masnoće, poboljšava krvožilnu funkciju i smanjuje stres. Učinak DM-a na vježbanje ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući vrstu lijekova dodijeljenih terapijom, vrijeme uzimanja lijekova, razinu šećera u krvi prije vježbanja, prethodni unos hrane i vrstu tjelesnog napora.

Opće smjernice za dijabetičare kroz regulaciju odgovora šećera u krvi na vježbanje/tjelesnu aktivnost:

  • Kontrola razine šećera prije vježbanja
  • Izbjegavajte vježbanje ako je razina šećera na tašte veća od 250 mg/dl i ako je prisutna ketoza u organizmu
  • Unesite dodatne količine ugljikohidrata ako su razine šećera u krvi manje od 100 mg/dl
  • Utvrdite kada su potrebne promjene u unosu inzulina ili hrane
  • Pratite odgovor razine šećera u krvi na različite uvjete vježbanja
  • Neka hrana na bazi ugljikohidrata bude dostupna tijekom i nakon vježbanja
Zaključci

Dijabetes melitus može biti razarajuća bolest. Kako je oko 90% slučajeva DM-a sa dijagnozom dijabetesa tipa 2, a budući da se taj tip vrlo lako može spriječiti promjenama načina života, dobrom uravnoteženom i prilagođenom prehranom te redovitom tjelesnom aktivnosti mogli bi drastično smanjiti svjetski broj slučajeva u pandemiji dijabetesa tipa 2. Praktične i dugoročno održive strategije jesu:

  • Održavajte zdravu razinu tjelesne masnoće (ili smanjite razinu tjelesne masnoće ako je potrebno)
  • Izbjegavajte alkohol
  • Jedite povrće uz svaki obrok
  • Jedite neki oblik mahunarki svaki dan
  • Namirnice bogate proteinima (meso, riba, jaja, sirevi…) u većini (ako ne i svim) obrocima, idealno ravnomjerno raspoređene kroz dan
  • Izbjegavajte konzumaciju transmasnih kiselina (npr. margarin…)
  • Vježbajte/budite aktivni najmanje 5 sati tjedno u prosjeku (30-45 minuta dnevno, minimalno)
  • Boravite na zraku/suncu minimalno 30min svaki dan. U danima, a posebice periodima (jesen/zima) bez sunca suplementirajte vitamin D3
  • Izbjegavajte rafinirane ugljikohidrate iz nutritivno siromašnih, prerađenih namirnica
  • Konzumirajte najmanje 25 grama prehrambenih vlakana dnevno
  • Jedite namirnice koje sadrže omega-3 masne kiseline (skuša, losos, tuna, haringa…), ali maksimalno dva put tjedno. Ostalim danima suplementirajte omega-3 dodacima prehrani (optimalni unos EPA i DHA masnih kiselina). U npr. chia sjemenkama, lanu, sezamu se navedene ne nalaze, u njima se nalazi ALA omega-3 masna kiselina koja nije biološki iskoristiva i toliko blagotvorna za naše zdravlje u usporedbi sa DHA i EPA.
Literatura
  • National Diabetes Information Clearinghouse. Race and Ethnic Differences in Prevalence of Diagnosed Diabetes, National Diabetes Statistics, 2007.
  • Gougeon, Réjeanne, Meshell Carrington, and Catherine J. Field. The impact of low-carbohydrate diets on glycemic control and weight management in patients with Type 2 diabetes. Canadian Journal of Diabetes  2006;30(3): 269.
  • Riccardia, Gabriele and A.A. Rivelles. Dietary treatment of the metabolic syndrome — the optimal diet. British Journal of Nutrition (2000); 83:S143.
  • Mahan LK & Escott-Stump S. Eds. Krause’s Food, Nutrition, & Diet Therapy. 11th ed. Saunders Publishing, Philadelphia, PA. 2004.
  • Groff JL & Gropper SS. Advanced nutrition and human metabolism. 3rd ed. Wadsworth Thomson Learning. 2000.
  • Barnard ND, et al. Nutrition Guide for Clinicians. 1st ed. PCRM. 2007.
  • Hu F, et al. Diet, lifestyle, and the risk of type 2 diabetes mellitus in women. NEJM 2001;345:790.
  • Escott-Stump S. Nutrition and Diagnosis-Related Care. 5th ed. LWW. 2002.
  • Durstine JL & Moore GE. ACSM’s Exercise Management for Persons with Chronic Diseases and Disabilities. 2nd ed. Human Kinetics. 2003.

Dr.sc. Sebastijan Orlić

Lifecare Essentials Health consultant